Kraj doktrine „tradicije“ - 2 deo


IRM

Ovde cemo dokumentovati ucenja Srila Prabhupada na temu tradicije. Videcemo da ukoliko se GBC trudio da studira Srila prabhupadova ucenja, kao sto je to IRM radio, onda nebi nikad upotrebili doktrinu „tradicije“.

Porazena zbog nedostatka dokaza

Prva stvar koja se moze napomenuti sto se tice bilo kojih raznih GBC laznih doktrina je da su sve bazirane na teoriji „magicnog stapica“. Ovo znaci da oni pretpostavljaju da samim izgovaranjem,  teorije - ona postaje istina. Na primer, u slucaju „zivi guru“ doktrine, oni jednostavno kazu „guru mora biti ziv“ (znaci da je fizicki prisutan), kao da je ocigledno. Ipak oni ne nude bilo kakav dokaz od strane Srila Prabhupada da podrze takvu izjavu. Slicno, Srila Prabhupada nigde ne nije napisao da ce acarya samo vrsiti dela koja su samo prethodno cinjena ili da ce uvek sledeti neku „tradiciju“. Zato, kao i sa svakom drugom GBC laznom doktrinom, doktrina „tradicije“ se pokazuje laznom jednostavno zato sto je Srila Prabhupada ne iznosi, a mi mozemo prihvatiti samo ucenja data direktno od dtrane Srila Prabhupada.

Acaryu ne obavezuje tradicija

„Svaki acarya ima posebno zancenje u propagiranju svog duhovnog pokreta sa ciljem da dovede ljude Svesnosti Krisne. Zbog toga, metod jednog acarye se moze razlikovati od drugog, ali konacni cilj nije nikad zanemaren.“
(Sri Caitanya-caritamrta, Adi-lila, 7:37, smisao)

„Acarya koji dolazi zbog sluzbe za Krisnu ne moze se ocekivati da se povinuje stereotipu, jer mora naci put i sredstva po kojim se moze Svesnost Krisne siriti.“
(Sri caitanya-caritamrta, Adi-lila 7.31-32, smisao)

„Srimad Viraraghava Acarya, acarya koji je u lencu ucenickog nasledja iz Ramanujasampradaye, je obelezio u svom komentaru da kandale, ili uslovljene duse koje su rodjene u porodicama nizim od sudra, mogu takodje biti inicirane u odnosu na okolnosti.“
(Srimad-Bhagavatam 4:8:54, smisao)

Srila Prabhupada kaze da dokle god cilj nije zanemaren, korisceni sistem ne mora neophodno biti kao sistem koji se pre toga koristio. I s obzirom da Srila Prabhupada mnogi ucenici pre 1977 nisu nikad licno upoznali i sreli, isti cilj bi se i danas dostigao da su bhakte inicirane od strane Srila Prabhupada u odsustvu.

Nasa prava tradicija

„ako zelis da ucinis svoj zivot uspesnim, onda moras odrzavati tradiciju brahmana-vaisnava. […] Samo je nasa tradicija kako zadovoljiti Visnua. […] Oni moraju biti veoma oprezni, veoma pazljivi, kako da zadrze Gospoda Visnua ili Krisnu zadovoljnim. To je nas jedini posao.“
(Lekcija Srila Prabhupada, 39 Juli, 1973)

„Ako je duhovni ucitelj zadovoljan, onda je i Krisna zadovoljan.“
(Lekcija Srila Prabhupada, 3. Novembar, 1973)

Ovde Srila Prabhupada iznosi da pravi Vaisnava ima samo JEDNU tradiciju: da zadovolji Visnua ili Krisnu. I jedan moze jedino zadovoljiti Krisnu striktno sledeci naredbe duhovnog ucitelja, Srila Prabhupada.

Prakticni primeri Srila Prabhupada

Nadovezujuci se na ova ucenja iznad, mozemo napomenuti da je sam Srila Prabhupada uvodio inovacije koje nisu tradicionalno praktikovane ranije.

Nekoliko primera:

  1. Sprovodio je ili dirigovao bracnim ceremonijama

„Acarya mora smisliti sredstva kako da ih dovede do sluzbe predanog sluzenja. Zbog toga, iako sam sannyasi imam udela u spajanju mladih zarad bracnog zivota, iako u istoriji sannyasija niko nije licno ucestvovao u spajanju svojih ucenika povodom zenidbe ili udaje.“
(Sri Caitanya-caritamrta, Adi-Lila 7:37 , smisao)

  1. Davao je bramansku inicijaciju zenama sa Zapada.
  2. Davao je inicijacije postom i putem snimanja na trake, i putem saputanja mantri svojih ucenika u njegovo ime.
  3. Davao je inicijacije ucenicima od kojih vecinu njih nije nikad upoznao.
  4. Uspostvaio je ritvik sistem inicijacije da radi bez svog fizickog ucesca.

Ucenja ne tradicija

Postoji razlika izmedju sablona istorijskih dogadjaja, davanja vaznosti tradiciji, i duhovnih principa. Na primer, cinjenica da nijedan guru pre Srila Prabhupada nije bio zapadnjak ne znaci da ne mozemo imati gurue sa zapada, ukoliko se duhovni princip ne prekrsi. Mozemo utvrditi ako je ono sto se uvek desavalo odrazava na duhovna ucenja samim proveravanjem da vidimo ako je bilo uceno! Niko ne tvrdi da je Srila Prabhupada slobodan da menja duhovne principe. Ali nikad nije uceno da guru mora biti prisutan na istoj planeti kao i ucenik u tacnom momentu kada se prima inicijacija. I takva zamerka ni u kom slucaju ne moze sluziti u bilo kakvom smislu, jer je vec prihvaceno da se guru i ucenik nikad ne moraju sresti (jer se mnogi od Srila Prabhupadovih ucenika nikad nisu sreli sa njim). Dakle duhovna ucenja se moraju slediti, ne tradicija.

Zakljucak

Iz gore pomenutih stvari mozemo videti da i primerom i pravilom, ne postoje argumenti bazirani na takozvanoj „Vedskoj tradiciji“ koji se mogu oboriti, ili biti osnova za utvrdjivanje naredba Srila Prabhupada. Trebamo prihvatiti naredbe Srila Prabhupada, kakve god da su, kao nas zivot i dusu, i sledimo ih bez sumnje:

„Sri Caitanya Mahaprabhu je rako, „I Svevisnja Bozanska Licnost i Moj duhovni ucitelj, Isvara Puri, su potpuno nezavisni. Zbog toga ne moze ni milost Svevisnje Bozanske Licnosti niti Isvare Purija biti predmet vedskih pravila ili propisa.““
(Sri Caitanya-caritamrta, Madhya-lila, 10.137)

Molimo pevajte: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna, Krišna, Hare, Hare,
Hare Rama, Hare Rama, Rama, Rama, Hare, Hare. I Budite Srećni!